film~glazba~poznate~face

18.05.2006 19:21

TARIK FILIPOVIĆ Glumac i voditelj popularnoga kviza "Tko želi biti milijunaš?" kaže
Tarik: Ne znam se nametati ni u ljubavi ni u poslu
Autor Renata LACKO


Tarika Filipovića, otkako se prije petnaestak godina pojavio profesionalno na kazališnoj sceni, jednostavno, užitak je gledati. No, unatoč tomu, slavu je, barem u domaćim okvirima stekao otkako je prije četiri godine počeo voditi televizijski kviz "Tko želi biti milijunaš?". Međutim, kolikogod mu popularnosti donio, u mnogočemu mu je kviz i otežao svakodnevni život.

Katkad me žene sačekuju pred kućom, katkad dobivam prijeteća pisma otkriva i dodaje da mu nije jasno zašto jer sam nikad nikom nije učinio ništa nažao. Usto, priznaje kako se nikad nije znao nametati ni u ljubavi ni u poslu i kako mu je to i sad kad je poznat prilično glupo činiti. Danas nakon uspjeha domaćega filma više ga ne fasciniraju kao "nemoguća misija" festivali poput njujorškog "Tribeca festivala" s kojega se nedavno vratio.

EKRAN: Jeste li ponosni što je film "Dva igrača s klupe" u kojem igrate bio na festivalu kojeg je utemeljio Robert de Niro? Jeste li se posebno pripremali za susret s njim? Jeste li očekivali kakvu filmsku ponudu nekog svjetski poznatoga redatelja...
FILIPOVIĆ: Prošlo me vrijeme fascinacija s takvim stvarima. Mislim da je sve u životu dostižno i dostupno pa tako i gostovanje na de Nirovu "Tribeca festivalu". Kao što znamo, nije nemoguć ni uspjeh Gorana Višnjića ni Oscar za "Ničiju zemlju". Smatram da sve to moramo doživljavati normalnim i biti motivirani otići na takav događaj pa čak i očekivati neki uspjeh.

Nikad u životu nisam se trudio biti na pravom mjestu u pravo vrijeme pa to nisam radio niti u New Yorku. Možda je to moja sramota, ali kad je Navojcu i meni došla jedna agentica i pitala nas imamo li kakve materijale o sebi, kakve kontakte, nas dvojica smo joj mogli dati samo brojeve mobitela. Jedina stvar koju sam tamo odlučio jest da ću napraviti svoju web stranicu na kojoj će biti sve o meni, odnosno podaci o svim mojim predstavama, filmovima i serijama.

EKRAN: Kad je kviz "Tko želi biti milijunaš?" krenuo prije četiri sezone izgledalo je sve zajedno i kviz i voditelj katastrofa. No, već za nekolio mjeseci stvari su se bitno promijenile pokazalo se da je riječ o sjajnom licencnom proizvodu, ali i voditelju kojem kviz može zahvaliti svoju popularnost.
FILIPVIĆ: To je, svakako, kompliment. Hvala! Kad ne znaš gdje si šupalj ne možeš funkcionirati! To je kao kad vodiš ljubav na silu. Kad su ti glava i srce u skladu onda i funkcioniraš dobro. To je to! Kad su stvari sjele na mjesto, kad sam se ja zaljubio u "Milijunaša" i on u mene onda je stvar krenula. Nema tu neke velike pripreme, samo je logistika izuzetno jaka, a s urednicom Majom Jurković vježbam samo izgovor stranih riječi.

Kad me pitaju je li mi nakon četiri godine dosadilo voditi "Milijunaša", odgovaram da nije jer svaki put kad netko novi sjedne nasuprot mene situacija je nova. Inače se u životu volim igrati i ovo mi je lijepa igra u životu. Kad sjednem u taj stolac, znam samo to da ne smijem biti dekoncentriran. Imao sam strašnih privatnih trenutaka, ali u voditeljskom stolcu sam ih zaboravio. Ma to vam je jednostavno, usporedivo je s glumom: kad glumac prije predstave ima problema s glasom i visoku temperaturu, a predstavu odigra kao da je savršeno zdrav.

Istina, kasnije ti je još gore, ali tih sat, dva vremena funkcioniraš besprijekorno. Što je za mene "Milijunaš", mislim da najbolje ocrtava situacija kad me pozvao Mirko Galić jer mi je htio zahvaliti za sve što sam dao Televiziji preko "Milijunaša". Ja sam mu odgovorio da sam ja zahvalan "Milijunašu" i Televiziji za sve što su dali meni. Televizija mi je dala puno, ali mislim da joj nisam ostao dužan. To je sjajna suradnja.

EKRAN: Hoće li voditelj "pojesti" glumca?
FILIPOVIĆ: Neće! Toga sam se bojao kad sam radio Skrivenu kameru. Nakon nje, kad sam nekoga zaustavio pitati koliko je sati, ljudi su bježali bojeći se da ih snima skrivena kamera. Kad sam igrao "Vježbanje demokracije" ili "Spikom na spiku", zvali su me gospodine predsjedniče, jer sam igrao predsjednika Tuđmana... Jedna jaka rola zaboravlja se kad glumac odigra u istom mediju drugu jednako jaku. Nova televizijska uloga zamjenjuje staru.

EKRAN: Ali, Teo u "Bitangam i princezama" nije toliko jak lik?
FILIPOVIĆ: Ne, on je, ja mislim, najmanje atraktivan lik, ali ja uživam biti dio te priče i Teo je samo kotačić u njoj.

EKRAN: Što vam najviše smeta oko "Milijunašu"?
FILIPOVIĆ: Najviše me ljute uleti tipa namigni mi i ja ću onda znati da je odgovor pogrešan.

EKRAN: O natjecateljima znate sve. Koliko ih dugo pamtite?
FILIPOVIĆ: To što znam sve uoči njihovog nastupa to je stvar treninga. Preletim njihove biografije i pamtim ih tako dugo dok ne preletim neke nove. U početku sam dugo nosio sve te ljude sa sobom, ali shvatio sam da je to gomila nekorisnih podataka izvan televizijskoga studija. Sad mi se znade dogoditi da me pozdravi na ulici osoba koju ja ne prepoznajem. Onda mi kaže da je osvojila 250.000 kuna, a ja odgovaram kako mi je drago, ali da se ne sjećam. Sjećam se samo milijunašice i onoga tko je bio najdosadniji. Sve ostalo mi je sivo.

EKRAN: Najdosadniji je bio...
FILIPOVIĆ: Nećemo o tome! Dosta je propatila!

EKRAN: Je li barem naučila tko je bila Teuta?
FILIPOVIĆ: Nismo svi isti!

EKRAN: Koliko su vam zanimljive pratilje?
FILIPOVIĆ: Više nego misice!


EKRAN: Je li točno da pomažete zgodnim natjecateljicama?
FILIPOVIĆ: Vjerojatno mi se sam od sebe razvuče osmijeh kad prekoputa mene sjedi zgodna ili simpatična osoba, pa ako je još i ljubazna... Ali sa svima postupam isto. Kao glumac osjećam kad je pauza dosadna i pokušavam to objasniti natjecateljima ili tu (pre)dugu pauzu prekinuti zapitkivanjima ili tako nečim.

EKRAN: Unatoč svim odigranim kazališnim ulogama za mnoge je Tarik Filipović samo voditelj kviza. Smeta li to?
FILIPOVIĆ: Ne, jer kao što sam za mnoge samo voditelj kviza ima i onih za koje sam samo glumac. Kad sam vagao taj angažman pretegnuo je "Milijunaš". Smetaju me tek kritičarski eunusi koji sad o meni pišu da sam glumčić kojem je televizija pojela i ono malo talenta. Ja se ne usuđujem davati takve površne kritike na ono u čemu nisam siguran ili ono što ne poznajem dovoljno. Smeta mi ljudska zloba jer ja nisam zločest i ne činim nikome zlo pa se uvijek pitam što sam skrivio tim nepoznatim ljudima.

EKRAN: Valjda isto što ste učinili i onoj sirotoj djevojci za koju ne želite priznati da vam je djevojka!
FILIPOVIĆ: Ma umoran sam od objašnjavanja petstotina puta jedne te iste stvari, uključujući u tih petsto puta i moje tetke i tko zna koga još.... To je bila laž (ne s moje strane) za jedan tjedan. Neke žene uopće ne poznajem. Možda smo i sjedili jednom zajedno u nekom društvu, ali to ne znači doista da hodamo.

Trudim se živjeti kao da mi se takve stvari ne događaju. U nekim sam stvarima limitiran. Izbjegavam katkad tulume ili premijere na koje mi se ide jer unaprijed znam da će tamo visjeti ista ekipa koja će samo čekati da me uhvati s nekim u razgovoru pa da iskonstruira neku priču koja nema veze sa zdravim razumom.

EKRAN: Hoćete li reći da ni priča o bolesti vaše majke, koja vas je navodno također razljutila, nema veze sa zdravim razumom?
FILIPOVIĆ: Ne, neću reći da to nema veze sa zdravim razumom, ali ima veze s mojom privatnošću koja se ne tiče nepoznatih ljudi.

EKRAN: Zgodan ste, još uvijek relativno mlad, glumac i voditelj, dakle, imate predispozicije biti zanimljivi masama žena. Koliko vas to sputava u normalnom životu?
FILIPOVIĆ: Hvala! Najveći problem su emocije koje su s moje strane uvijek čiste i iskrene. Možda sam budala koja ne zna taktizirati, ali uvijek se nadam da netko, ona, zna kakav sam i da će joj valjda to biti važnije od svih priča.

Ja znam da moj život nije uvijek lako pratiti, ali trudim se sam ne biti otežavajuća okolnost. Bit ću najfiniji, najzaljubljeniji pa, ako treba i reći sorry što radim to što radim! Ali to radim. Katkad se osjećam kao da sam obilježen, gubav. Neke cure ne žele stajati u mom društvu jer što ako njihov dečko za to dozna.

EKRAN: Davnih dana kad smo se upoznali, kad ste bili student Akademije, bili ste u dugogodišnjoj sretnoj vezi. Koliko vaša popularnost smeta da vam veze i dalje budu dugotrajne?
FILIPOVIĆ: Meni je najvažnije da je s moje strane svaki put bilo sve čisto. A da popularnost utječe, na žalost utječe. Ali ne s moje strane jer ja ću uvijek biti isti i ako me možeš voljeti zbog mene super, ako ne žao mi je! Gadi mi se što punim novine premda to ne želim, ali ne mogu ništa protiv toga osim to ignorirati premda nisam imun na to.


EKRAN: Usput, kad se ženite?
FILIPOVIĆ: Kad nađem pravu.

EKRAN: Što ona mora imati?
FILIPOVIĆ: Ništa, baš ništa. Ne mogu reći da nikad nisam sreo zanimljivu ženu, ali čini se da nam se karte nisu poklopile. Shvatio sam da me mnogi, pa i djevojke, doživljavaju kao žderača žena što uopće nisam. Strašno me pogađa kad me netko za koga mislim da me poznaje doživljava posve suprotno od onoga kakav sam. Ne glumim u privatnom životu, ni s prijateljima ni sa djevojkama, i ne nosim u privatni život ništa sa scene.

EKRAN: Koliko obitelj mama, tata, starija sestra trpe zbog Tarikove popularnosti?
FILIPOVIĆ: Sestra katkad prizna da joj je naporno kad je ispituju za mene, a roditelji kao roditelji rastu kad im hvale djecu.

EKRAN: A koliko raste otac kad vi navijate za Dinamo?
FILIPOVIĆ: Istina je da je moj otac navijač Hajduka i to cijeli život, ali nije neki zagriženi navijač. Nasuprot njemu, ja sam oduvijek imao dva kluba Čelik iz Zenice je moja prva ljubav, a Dinamo je klub kojeg jako, jako volim. Kad bih imao puno novca, odveo bih Čelik u Ligu prvaka. To mi je životna želja.

EKRAN: Svojedobno ste mi priznali da vas je otac kao klinca prekinuo u igranju nogometa jer niste znali gubiti. Jeste li to u međuvremenu naučili?
FILIPOVIĆ: Eh, to što spominjete dogodilo se zato što je bio jedan dečko koji je bio brži od mene. Ja sam igrao bolje nogomet, ali on je bio brži. A istina je da ne znam gubiti i bio bih zbog toga grozan sportaš. Imao bih, vjerojatno, najviše crvenih kartona. Ne volim nepravdu i ne volim gubiti. Trenirao sam svašta, ali ne bih zbog toga što ne znam gubiti mogao biti vrhunski sportaš. Zato se sportom bavim rekreativno.

EKRAN: Aha... S tim rekreativnim održavate i tijelo u dobrom stanju?
FILIPOVIĆ: Zezajte vi samo... Prvi put u životu idem redovito na vježbanje i to kod frenda Zorana u Esplanadu. I to samo zato što se tamo zbilja brinu o svojim članovima. Ja nisam čovjek koji će tu opremu odmah gurnuti u perilicu, pa mi se znala usmrditi u autu. Sad sve ostavljam u klubu i sve me dočeka spremno kad drugi put dođem. I to mi je dodatna motivacija.

EKRAN: Zar ćete mi reći da niste metroseksualac?
FILIPOVIĆ: Sumnjam da bi me se tako moglo nazvati. Održavam higijenu, upotrebljavam kremu nakon brijanja i redovito režem nokte.

EKRAN: I, pretpostavljam, dečki vas ne zanimaju...
FILIPOVIĆ: Kako ne! Samo s dečkima kartam i obožavam dečke iz Dinama kad god pobijede.

Rene je, jednostavno - Rene
Kad opisuje svoj i odnos Renea Bitorajca, s kojim često surađuje, Tarik tvrdi da njih dvojica nisu nerazdvojni, nego: Rene i ja nismo sijamski blizanci. Ista smo generacija s Akademije i rođeni smo u razmaku od devet dana. I još smo na Akademiji shvatili da možemo zajedno dobro surađivati, iako nismo isti tip glumca. Izuzetno ga cijenim jer smatram da je izuzetno talentiran glumac. Ali to što nas smatraju dvojcem je glupo kao što je glupo smatrati da su centarfor i lijevo krilo dvojac. Jedan drugom smo dobri asistenti i nikad si na sceni ne krademo svjetlo. Izvan scene smo dovoljno prijatelji, iako se ne družimo non-stop. Ali, uvijek ćemo odreagirati ako onom drugom nešto treba. Ne mogu reći da mi je Rene najbolji prijatelj jer je on Rene. Ako mu zatreba aspirin u pet ujutro ja ću mu ga donijeti. Mislim da smo jedan drugome važan dio života.

Vecernji list